Download Free Templates http://bigtheme.net/ Websites Templates

SVIJEĆNJAK DUHOVNOG ZAJEDNIŠTVA

svijecnjak

Neposredni izazovi i povodi za novi simbol hrvatskog naroda bili su: kako određena povijesna naslijeđa, tako i događaji u Domovinskom ratu. Iskustvo nam govori da smo zbog povijesnih razloga i povoda podijeljeni po mnogim područjima i raspršeni diljem kugle zemaljske, a da su procesi demokratskih promjena, za sada, više opteretili nego ublažili poslovičnu isključivost i podjele.

U Domovinskom ratu od 1991-1995., kad se radilo o biti ili ne biti, došla je do izražaja hrvatska volja, ostati i biti svoj na svome. U tim iskušenjima neki su se usudili na glas reći: lakše ćemo svladati agresiju na Hrvatsku nego našu podijeljenost i isključivost. Neki čak sumnjaju da nas prati kletva kralja Zvonimira!?

S druge strane u našem civili-zacijskom krugu događaju se mile-nijske promjene, koje, htjeli mi to ili ne htjeli, iskušavaju naše narodno i duhovno zajedništvo.U HAU-Split počeli smo razmišljati može li se u tom pogledu nešto učiniti. U tom vidu rodila se je ideja o jednom simbolu duhovnog zajedništva našeg naroda, o Hrvatskom svijećnjaku i Svijeći mira.

Zašto baš Svijećnjak?
Pa Svijećnjak svoju genezu vuče iz vatre i ognja, ognjišta i kamina, badnjaka i krjesova. Oko vatre odvijala se je i naša povijest, prenosio i rastao život, pričale priče i sanjalo o boljoj budućnosti. Vatra je simbol života. svijećnjak je i simbol stabla života, rijeke života, rukavca te rijeke u našem narodu. Nekad smo prostorno bili ŤOstaci ostataka nekad slavnog kraljevstvať a danas sve više starimo, mladi bi najradije napustili Hrvatsku, djece se sve manje rađa, socijalizacija mladih je sve upitnija. Bolesti ovisnosti prijete izumiranjem.

Svijećnjak bi želio biti poticaj da se dar života prenosi da se život živi, da se opstane. On bi se u obiteljima kao i život prenosio od roditelja na djecu. Svaki bi Svijećnjak imao svoj broj, bio bi original, jedinstven kao što smo i mi osobe posebni, jedinstveni.

Zašto Svijeća mira?
U Domovinskom ratu pozivali smo narod da u noćima palimo svijeće na našim prozorima kao protest proti agresije i kao želju za pravednim mirom, a ujedno kao znak pijeteta prema poginulima, vjere da im svijetli Svjetlost vječna, Vukovara do Dubrovnika, preko Škabrnje i drugih brojnih mjesta. Svijeća na našem Svijećnjaku bi bila siječanje na sve povijesne žrtve i ujedno znak da je svijetlo jače od tame, život od smrti. Stoga bi novi simbol duhovnog zajedništva bio Hrvatski svijećnjak i Svijeća mira.

Taj, za nas sveti simbol ne bi se na tržištu prodavao kao suvenir, nego bi isključivo pripadao našem narodu i to kao obiteljski svijećnjak. Uvjet da ga neka obitelj dobije jest prepoznavanje duhovne pripadnosti hrvatskom narodu.

Ideju dr. don Ivana Grubišića o još jednom simbolu hrvatskog naroda prihvatilo je Vijeće hrvatske akademske udruge Split. Tu ideju, kao podršku da se dođe do modela Svijećnjaka, prihvatili su i HAZU, Matica hrvatska, Hrvatska matica iseljenika, kao supotpisnici nacionalnog natječaja. Ideju je podržao i zagrebački nadbiskup, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, kardinal Franjo Kuharić. Ideju o projektu prihvatio je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Podršku smo dobili i od mnogih građana, određenih Udruga i javnosti.