Download Free Templates http://bigtheme.net/ Websites Templates

Novosti

  • IZVEZI NA PUČINU

    Izvezi na pučinu bio je naslov tematskog ciklusa koji je don Ivan održavao u tvrđavi Gripe, u okviru tribine Suvremeno društvo i duhovnost, od listopada 1997. do lipnja 1999. godine. Za naslov mu je kao inspiracija poslužilo  biblijsko kazivanja sv. Luke. Jedne su noći apostol Petar i drugi ribari lovili na Genezaretkom jezeru, ali bezuspješno. Kada je ujutro do njih došao Isus, rekoše mu da su mreže prazne.  A Isus im je odgovorio neka opet uđu u lađe i izvezu na pučinu. Vrlo skeptični, ribari su Ga ipak poslušali i bacili mreže tamo gdje to inače nisu radili. A kada su se vraćali, mreže su bile tako pune da su se kidale te su morali zvati druge ribare da im  pomognu doći do kopna.

    S pučine koju je volio i smatrao je normalnom ljudskom situacijom, don Ivan je  19. ožujka, u osvit proljeća, stigao na drugu obalu, u mirnu luku. Pučinu je napustio zauvijek.

    Don Ivan je bio uvjeren, da se i u svom svečeničkom radu ali i u širem društvenom djelovanju treba odmaknuti se od uhodahih pošta. Bio je uvjeren da se ne treba bojati zaveslati na pučinu jer “ulov” tada neće izostati. Ako hoćemo drukčiju i bolju budućnost ulaskom u treći mileniji potrebno je te naše ustaljene pošte napustiti jer novo vino mora u nove bačve, u nove mješine, drugčije neće ići.

    Don Ivan je bio siguran da i Crkva mora krenuti putem nove evangelizacije, dakle koristiti neke nove pošte da bi doprla svojom porukom do srca i uma suvremenog čovjeka, da društvo u cjelini mora shvatiti da bez slobode i odgovornosti, bez međusobnog uvažavanja i poštivanja pomaka neće biti.  Nema budućnosti svijeta na bolje dok se ne prepozna da je čovjek, naprosto čovjek kao osoba, najveća i najautentičnija vrijednost na ovom svijetu, čovjek bez obzira na predznak. Zato su i sve njegove knjige uz temeljni naslov imale i dodatak, pečat prepoznatljivosti – ČOVJEK NADASVE.  Jer, don Ivan je uporište za tu sintagmu nalazio u činjenici da je i Bog postao čovjekom, radi čovjeka, zbog vrijednosti čovjeka.

    Raditi drukčije, propovijedati drukčije, živjeti drugčije, poštivati sadržaj a ne robovati samo formi, biti a ne samo imati. Izvezi na pučinu. Neumorno je to ponavljao i pokušavao i djelima svjedočiti. Da bi se uspjelo doplivati ili doveslati do pučine nužno je da svaki pojedinac izađe iz vlastitog oklopa, probije opnu egoizma i samodostatnosti te iskaže barem  toleranciju i malo razumijevanja prema drugima i drukčijima.

    U homiliji koju je nadbiskup Barišić održao opraštajući se od don Ivana na misi u Dicmu, stekla sam dojam da bi on bio zadovoljniji da je don Ivan cijelog života tavorio u sigurnoj luci, da mu nisu u umu stolovale ideje o vrijednosti pučine, o vrijednosti izazova, o nužnosti propitivanja sebe i svih i svega oko sebe. Za don Ivana je bio važna autoritet Istine, a ne istina autoriteta.

    Uz dužno poštovanje prema naslovu nadbiskupa, don Marin me u trenutku posljednjeg ispraćaja svog subrata svećenika iznenadio, neugodno. Nakon toplog i prijateljskog početka njegova slova o don Ivanu, odjednom se, čini mi se potpuno neprimjereno usmjerio na sukobe i napetosti.  Jer, reče on „nije ni tajna da je don Ivan s godinama dolazio u napetost sa svojim ordinarijima. Ni u snu nisam mogao zamisliti da ću i sam biti dio tih napetosti kad me don Ivan, u svojoj 76. godini života, iznenadio svojim ulaskom u aktivnu stranačku politiku koja je nespojiva sa službom katoličkog svećenika.“ A toliki su svećenici prije njega bili u aktivnoj politici, bez prigovora i bez suspenzije!?

    Na kraju je i sam shvatio da se koristilo njegovo ime i njegovo svećeništvo za nešto što je doista strano svećeniku. Utvrdio je, reče nadbiskup da je politika pretvrd zalogaj za idealistu i humanistu kakvim je želio biti.  Složila bih se da ovakva politika nije bila za don Ivana, ali ne zato što je bio svećenik, nego zato što je bio pošten, idealist, nepripremljen za arenu u koju je ušao. Ali najviše mi je smetao ton izgovorenog. Djelovalo mi  je da don Marin likuje jer mu je brat Ivan na kraju priznao da je bio u pravu te se on, don Ivan, pokajnički vratio  i došao u svećenički dom, među svoju braću, kolege i vršnjake, kako bi nastavio služiti Bogu onako kako je to izrazio u činu svoga ređenja stavljajući sebe u poslanje  Crkve sve do kraja života.

    Don Ivan doista nije bio cjelovita osoba bez svog svećeničkog identiteta. Biti svećenik za njega je bio istinski unutarnji poziv. I teško je primio i podnosio suspenziju, iako to nije uvijek priznavao. A vjerovao je, da nakon aktivne svećeničke službe može nastaviti veslati prema pučini, djelovati po Isusovu naputku, tražiti i nuditi drukčije načine kako potaknuti ljude da shvate da je čovjek najveća vrijednost, a da su moć  i materijalna dobra, sreća kratkog daha. Precijenivši vrijednost i važnost Sabora vjerovao je da je to ta svjetovna pučina.

    Isticao je da je nužno prihvatiti stvarnost života, suočiti se s problemima i pokušati ih rješavati. Uzeti križ, umirati svaki dan, znači realizirati sebe kroz motiv ljubavi u ispravnom smislu. I ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Vjerovao je da drugog puta nema.   

    Hoće li u Splitu ikada postojati ulica s njegovim imenom, ili spomenik čini mi se manje važno.  Jer ako nam bude važnija forma od sadržaja, i na toj formi završi naše poštovanje i slijeđenje don Ivana, na sve nas će se odnositi riječi iz evanđelja po Mateju:  Jao vama! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 


    Slobodna Dalmacija, 4. 4. 2017.

  • Hrvatska akademska udruga Split Čovjek nadasve - humanisti Hrvatske se od don Ivana oprašta riječima koje je dr. Mirjana Nazor pročitala na komemoraciji.

     slika 1 Medium  POČIVAJ U MIRU PRIJATELJU
    Nalazimo se u prostoru za koji bih se usudila reći da je bio don Ivanov drugi oltar. Jer osim uz onaj u crkvi, najviše je vremena proveo u ovoj dvorani. Ono što je obilježilo njegovo djelovanje uz svećeničke dužnosti koje je s radošću, savjesno obavljao svakako je bio angažman u Hrvatskoj akademskoj udruzi Split koja je djelovala od lipnja 1993. godine. Ime se Udruge nekoliko puta mijenjalo u želji da se u samom imenu iskaže osnovi cilj i svrha postojanja Udruge: - glas za čovjeka; čovjek nadasve; čovjek nadasve-humanisti Hrvatske


    Prigodom osnivanja Udruge napisao je proročke riječi: „Možda naše najteže iskušenje neće biti agresija na Hrvatsku, koliko prevladavanje naše vlastite razjedinjenosti i «berlinskih zidova» u našim glavama, naših mentalnih sklopova… Najsudbonosniji i najteži iskorak  bit će iskorak iz kulture govora u kulturu razgovora, iz monopola u pluralizam, iz monolitnosti u zajedništvo u različitostima i raznovrsnostima, iz jednoumlja u pravo na slobodu i kritičku misao… „
    U okviru Udruge don Ivan je bio pokretač mnogih projekata od kojih su najpoznatiji dvije tribine: Znanost i društvo i Suvremeno društvo i duhovnost. Ova posljednja je započela i ove akademske godine ali zdravlje je don Ivanu dopustilo da održi samo nekoliko predavanja; svakako treba spomenuti projekt OSOBA DIJALOGA - OSOBA GODINE I SVIJEĆNJAK DUHOVNOG ZAJEDNIŠTA I SVIJEĆA MIRA - to je taj svijećnjak koji se godinama rađao, koji nam danas svijetli. To je danas don Ivan.


    Uz to don Ivan je bio inicijator i organizator nekoliko međunarodnih znanstveni skupova, okruglih stolova, sudjelovao u predstavljanju brojnih knjiga.

             Ne mireći se sa stanjem u društvu, želeći politici vratiti ljudski lik i dostojanstvo pokrenuo je: Građansku inicijativu „Treći put – glas za čovjeka“; Alijansu za mir i pravdu; Građansko etički forum; Savez za građansku i etički Hrvatsku.

             Mnogo od izgovorenog na tribinama, u propovijedima, u medijima zapisano je u zbornicima i knjigama koje su tiskane u okviru naše biblioteke Dijalog. Uz to don Ivan je autor i dvije knjiga pjesama.

             Većina don Ivanovih knjiga uz naslov ima i dodatak, svojevrsni pečat, za neke hvale vrijedan, za neke trn u oku, a to je  - ČOVJEK NADASVE! Ovaj je naslov u svoje vrijeme izazvao brojne reakcije s prigovorom kako je Bog nadasve, a ne čovjek.  „Branili su Boga koji je Čovjeka stvorio na svoju sliku i koji je radi čovjeka postao čovjekom, te rekao:“Što ste učinili jednome od najmanjih meni ste učinili“. To je izvorni kršćanski humanizam“, tvrdio je don Ivan.

    „Potrebna nam je duhovnost, a ne samo  religioznost obreda, običaja i tradicionalnih pobožnosti. Mi živimo u paradoksima i raskoracima između deklarativnog i stvarnog jer kršćanstvo kršćanski ne živimo - isticao je don Ivan. Pokušavao je, s većim ili manjim uspjehom u djelo provoditi stav Ivana Pavla Drugog koji  je rekao da je „čovjek put Crkve“, da je čovjek jedini put prema Bogu. Ali doista svaki čovjek!

    slika 2 Medium

    Otišavši u mirovinu nije odlučio mirovati. Vjerovao je da je moguće politiku živjeti kao brigu za opće dobro. Svojim stavom prema politici pobudio je nadu u mnogim dušama, a i on je živio u nadi. A nadu je shvaćao onako kako ju je definirao sv. Augustin koji kaže da nada  ima dvije kćeri - srdžbu i hrabrost. Dakle, trebalo bi biti  dovoljno ljut da bi se reklo: dosta je, ovako više ne ide! Potrebne su korjenite promjene! I biti dovoljno hrabar da bi se krenulo u promjene ili barem pokušalo ukazati na njihovu neophodnost. Pokušali smo, svog prijatelja Đovanija, kako smo ga često u prijateljskom krugu zvali, odgovoriti od te avanture. Ali nije se dao pokolebati, ni zaustaviti. Bio je uvjeren da mora pokušati, da mora djelovati po savjesti. Dao je sve što je imao ali u sadašnjem političkom okruženju to očito nije bilo dovoljno.

    Mnogo si puta Prijatelju na posljednjim ispraćajima znanih i neznanih izgovorio riječi koje najbolje opisuju kako se u ovom trenutku osjećamo: „Sada ljubav plače, ali vjera se nada“.   
  • Tribine do daljnjega neće biti.

  • monografija
    Čovjek nadasve

    Zadnji izdani naslovi:
    - Blagdanska duhovna misao - godina A čovjek nadasve 16
    - Čovjek nadasve 1
    - Posebno izdanje monografije M. Nazor i don Ivana na hrvatskom i engleskom jeziku: Osoba dijaloga-osoba godine-EU humanisti (Person of Dialogue – Person of the Year – EU Humanists)

    Sve knjige don Ivana Grubišića možete kupiti u tvrđavi Gripe ili naručiti na adresu This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

  • malepric5

    Male priče

    MALE PRIČE 6 I ova knjižica kao i četiri prethodne sadrži priče koje se ponedjeljkom ujutro, u 7.30 emitiraju na Radio Splitu uz komentar autorice. MALE PRIČE 1, MALE PRIČE 2, MALE PRIČE 3, MALE PRIČE 4, MALE PRIČE 5 i MALE PRIČE 6 možete kupiti u tvrđavi Gripe ili naručiti na adresu This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

  • TKO SE TO S NAMA igra

    Zbirku pjesama ZORE BIRIMIŠA

    TKO SE TO S NAMA IGRA ? možete kupiti u tvrđavi Gripe ili naručiti na adresu This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

  • svijecnjak

    Hrvatski svijećnjak

    U TVRĐAVI GRIPE predstavljen je HRVATSKI SVIJEĆNJAK - SVJETLOST ZAJEDNIŠTVA Svijećnjak su predstavili DON IVAN GRUBIŠIĆ, ANTE STRINIĆ, akademski kipar i IVAN TOMAC

    Više
  • Iz tiska je izašla nova knjižica Mirjane Nazor:
    MALE  PRIČE 6  
      


Istaknuti članovi

  • Team 1
     

    Ivan Grubišić

    Idejni začetnik i osnivač udruge

  • mirjana nazor
     

    Mirjana Nazor

     

  • zora birimiša
     

    Zora Birimiša

     

Kontakt

Kontaktirajte nas

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
(021) 342026

Adresa

ulica Glagoljaša
21000 Split, Tvrđava Gripe

Radno vrijeme

srijedom 10am - 13pm